Riječka operacija

Riječka operacija
Segment Drugog svetskog rata

Baterija haubice 150 mm 4. brdskog diviziona 4. armije JA na položaju iznad Rijeke.
Datum 16. april - 6. maj 1945.
Lokacija grad Rijeka i prilazne komunikacije
Ishod Pobeda snaga Jugoslovenske armije
Sukobljene strane
Jugoslovenska armija Treći ReichNemački Vermaht
Hrvatska Snage NDH
Angažirane jedinice
Četvrta jugoslovenska armija 97. armijski korpus

Riječka operacija ili Riječka bitka naziv je za operacije Jugoslovenske armije vođene od 16. aprila do 6. maja 1945. godine za oslobođenje grada Rijeke i šire okoline u sastavu operacija za oslobođenje Jugoslavije.

Tok operacije

U završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije, Četvrta jugoslovenska armija je, prodirući iz Dalmacije i južne Like, u martu i aprilu 1945. razbila nemački 15. brdski korpus, oslobodila čitavu Liku s primorjem, deo Gorskog kotara i ostrva Pag i Rab. Sredinom aprila njena 13, 19. i 43. divizija izbile su na prugu Rijeka—Zagreb, između Brod-Moravica i Jadranskog mora, nasuprot prednjim položajima nemačke 237. divizije iz 97. armijskog korpusa, koja je ovde nameravala da zadrži prodiranje Četvrte armije u Rijeku i Istru. Pomenute divizije Četvrte armije povele su 16. aprila borbu na frontu Lokve—Kraljevica, 17. aprila iskrcala se 26. divizija na ostrvo Krk i oslobodila ga. Posle žilavih borbi na glavnom pravcu 13, 19. i 43. divizija savladale su odbranu neprijatelja i 18. aprila završile širi obuhvat Rijeke, od Bakarskog zaliva do Platka. Da bi zaustavili brzo nadiranje tih snaga, Nemci su na frontu 237. divizije 19. aprila angažovali borbenu grupu Rendl, jačine jednog puka, formiranu od ostataka 392. divizije, koja je u martu bila razbijena u Lici.[1]

Oštećene zgrade u cetru Rijeke nakon borbi za oslobođenje 1945. Nemci su pred povlačenje uništili obalu u centru grada.

U nameri da ubrza savladavanje nemačkih snaga pred ulazom u Istru i što pre, u duhu direktive Generalštaba jugoslovenske armije, uputi ka Trstu i u unutrašnjost Istre jake snage, štab Četvrte armije odlučio je da proširi front. U tom cilju su se 20. aprila s ostrva Raba iskrcali na ostrva Cres i Lošinj 9. divizija i Kvarnerski odred i idućeg dana oslobodili ova ostrva; na desnom krilu Armije privučena je 20. divizija, dok je 45. divizija upućena da se kroz neprijateljski raspored po brigadama infiltriše u Istru. Nanevši visoke gubitke 237. diviziji na frontu prema Rijeci, 19. divizija je prinudila Nemce da odstupe na zapadnu obalu Rječine, dok je 13. divizija izbila na njen izvorišni deo, u rejon Klane. Nemci su ovde obrazovali čvrst front i dovlačili nove snage, oslanjajući se na vrlo jaku utvrđenu liniju (Ingridštelung) i onemogućili pokušaj brigada 43. divizije da se infiltrišu. Ujutru 21. aprila, posle teške borbe, 19. divizija je oslobodila Sušak,[2][3] dokle kod Klane došlo do prvog boja između 13. divizije i pristiglih delova nemačke 188. divizije, koji su se nastavili i sutradan. S obzirom na žestinu kojom su se Nemci branili, 22. aprila štab Četvrte armije odlučio je da ojača krila Armije i desno krilo (20. diviziju) usmeri pravcem preko Mašuna na Pivku i Ilirsku Bistricu, a levo (9. diviziju) sa Cresa iskrca na istočnu obalu Istre, da bi se okružile neprijateljske snage u prostoru Rijeka, Klana, Gomanjce. Uto je 24. aprila kod Klane došlo do drugog boja između privučene 26. divizije Četvrte armije i sada već kompletne nemačke 188. divizije. Obe ove divizije istovremeno su krenule u napad: 26. divizija s namerom da zauzme Klanu, a 188. da se preko nje probije na istok i zatim udari k jugu, u bok glavne grupacije Četvrte armije. U ogorčenim borbama celoga dana trajali su juriši i protivjuriši obeju divizija uz živo angažovanje susedne 13. i 19. divizije, a s nemačke strane 273. divizije, borbene grupe Rijeka i brojnih drugih manjih nemačkih i kvislinških formacija. U Riječkoj bici bile su tada angažovane gotovo sve raspoložive snage nemačkog 97. armijskog korpusa, što je stvorilo povoljne uslove za ostvarenje nameravanog manevra Četvrte armije za prodor njenih krila u Istru i Trst.[1]

Sledeća tri dana, do 28. aprila, Riječka bitka je dostigla vrhunac. Dok se na glavnom frontu odvijala bitka, 20. divizija ojačana artiljerijom i tenkovima s Mašuna i Dedne gore sručila se 28. aprila, zajedno s glavninom 43. divizije, na Ilirsku Bistricu, Pivku i Postojnu i odatle usmerila deo snaga u levi bok i pozadinu 97. armijskog korpusa, dok je s juga, iskrcana na istočnu obalu Istre, 9. divizija krenula duž obale u njegov desni bok i pozadinu. Nesmanjeni pritisak divizija Četvrte armije na Riječkom frontu sprečio je Nemce da odvoje potrebne snage za otklanjanje ove veoma opasne situacije na njihovim bokovima i u pozadini. Kad su, po naređenju Generalštaba, krilne divizije Četvrte armije 28. aprila okrenule ka Trstu, 13, 19. i 26. divizija ostale su na Riječkom frontu, a jedna brigada 9. divizije kod Voloskog, sa zadatkom da opkole i unište 97. armijski korpus. Tog dana Nemci su odustali od daljih pokušaja da se probiju na istok i obuhvate divizije Četvrte armije pred Rijekom. Ali, bez obzira na situaciju u Istri i na pravcu Trsta, dovlačili su nove snage u rejon Rijeke. Sledeća dva dana, 29. i 30. aprila, 13. divizija je sa severa, preko Ilirske Bistrice i Šapjana, obuhvatala 97. armijski korpus, 2. brigada 9. divizije s juga, od Opatije i Voloskog, dok su 19. i 26. divizija pritiskivale na frontu Rijeka—Raka (kota 920), gde se neprijatelj beskorisno trošio u upornoj odbrani, naročito na zapadnoj obali Rječine.[1][4]

Spomenik oslobodiocima Rijeke, podignut 1955. godine povodom 10. godišnjice oslobođenja grada.

Kad se 2. maja težište pritiska na 97. armijski korpus prenelo na sever, opštim pravcem Ilirska Bistrica—Lipa, gde je pristigla još i 8. divizija Četvrte armije, štab 97. armijskog korpusa je istog dana otpočeo pripreme za proboj upravo u suprotnom pravcu, po redosledu: 118. divizija, borbena grupa Rijeka, 237. divizija i nešto zapadnije borbena grupa „Reindl“. Još u toku noći 2/3. maja nemačke jedinice su napustile Rijeku i obalu. Ujutru 3. maja 97. armijski korpus je prešao u napad na sever istovremeno kad i jedinice Četvrte armije koje su bile u borbenom dodiru s njim. Njegova udarna masa toga dana postigla je mestimične uspehe, ali je štab Četvrte armije privlačenjem novih snaga u toku noći 3/4. maja potpuno okružio 97. armijski korpus. I pored mestimičnih prodora 4. i 5. maja koje je 97. armijski korpus izveo kod Ilirske Bistrice, u opštem napadu svih snaga koje su ga okruživale, 6. maja on je pretrpeo vanredno visoke gubitke u ljudstvu i materijalu, izgubivši svaki izgled da se probije dalje. U toku sledeće noći štab 97. armijskog korpusa je kapitulirao. Jedinice Četvrte armije zarobile su 16.000 vojnika sa svom ratnom spremom.[5][6]

Povezano

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 Vojna enciklopedija, 167. str.
  2. Klub Sušačana: Riječka bitka
  3. Hronologija, 1099. str.
  4. „Croinfo: Bitka za Rijeku (1945)”. Arhivirano iz originala na datum 23. 11. 2020. Pristupljeno 06. 04. 2014. 
  5. Vojna enciklopedija, 168. str.
  6. Radule Butorović: Sušak i Rijeka u NOB, 529—536. str.

Literatura

  • Vojna enciklopedija (knjiga osma). Beograd 1974. godina.
  • Radule Butorović: Sušak i Rijeka u NOB
  • Dr Uroš Kostić: Oslobođenje Istre, Slovenačkog primorja i Trsta 1945.
  • Vojno istorijski institut: Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije 1944—1945.
  • Hronologija Narodnooslobodilačkog rata 1944—1945. (april i maj 1945)
  • Nikola Anić, Sekula Joksimović, Mirko Gutić: Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije

Spoljašnje veze

  • Croinfo: Bitka za Rijeku (1945)Arhivirano 2020-11-23 na Wayback Machine-u, pristupljeno 6. 4. 2014.
  • Klub Sušačana: Riječka bitka, pristupljeno 6. 4. 2014.
  • Paluba.info: Riječka bitka, pristupljeno 6. 4. 2014.
  • p
  • r
  • u
Sukobljene
strane
Wehrmacht  Italijani (do 1943.)   Bugari (do 1944.)   Ustaše i Domobrani  Nedićevci i Ljotićevci  Četnici ili JVuO (počeli kao Saveznici)   Slovenski domobrani  Balisti
Vođe
i vojskovođe
Tok rata

Teslić  Okučani  Weiss (Weiss I, Weiss II Neretva (Prozor, Jablanica, Konjic, Gornji Vakuf, Proboj Prodor NOVJ u Hercegovinu  Braun  Drina  Teufel  Prodor NOVJ u Crnu Goru  Lika  Schwarz (Razoružanje četnika, Sutjeska Velika Kladuša  Vlasenica  Paula  Zvornik  Varaždin  Lepenica  aerodrom Rajlovac  Bugojno  Neštin  Kapitulacija Italije (Osovina, Split, Istra, Provala oblaka Zrin  Tuzla  Ofanziva JVuO  Prijepolje  Kolašin  Višegrad  Zenica  Travnik  Štampetov most  Balkanski klanac  Sanski Most  Jesenji pljusak  Virovitica  Koprivnica  Traufe  Glina  Nemačka zimska ofanziva  Ziethen  Kugelblitz (Prijepolje Panter  Snežna oluja  Banja Luka
Huk šume  Napfkuchen  Prvi prodor NOVJ u Srbiju (Ivanjica Buktinja  Čaglin  Drežnica  Falkenjagd  Februarski pohod  Pik  Bura  Hajka  Popovo polje  Dachstein  Drugi prodor NOVJ u Srbiju  Nemačka ofanziva u istočnoj Bosni  Braunšvajg  Cazin  Lomnica  Korčula  Martin Brod  Prolećna ofanziva  Ljubija  Šolta  Šah  Drvar  Brač  Delnice  Podgorač  Čazma  Blitz  Denkerk  Bosiljevo  Toplica-Jablanica  Sniježnica-Trusina  Muholovka  Röslein  Andrijevica  Treći prodor NOVJ u Srbiju (Kopaonik)  Durmitor  Brezna  Savezničko bombardovanje (Vazdušni most, Ratweek Jelova gora  Dunavski vilenjak  Prijedor  Cazin  Banja Luka  Brač  Hvar  Valjevo  Aranđelovac  Cirkus  Trebinje  Niš  Kruševac  Beograd  Sremski front  Kosovo  Mostobran Kraljevo  Prilep  Draufgänger  Travnik  Cazin  Batina  Koprivnica  Našice  Knin  Proboj Armijske grupe E (Proboj iz Srbije, Proboj kroz istočnu Bosnu, Sjemeć, Proboj iz Crne Gore, Zeleni put II Četnička ofanziva u istočnoj Bosni  Virovitički mostobran  Decembarska ofanziva
Nemački protivudar  Travnik  Zimska oluja  Vukodlak  Mostar  Rübezahl  Bolman  Kraj zime  Majska oluja  Sarajevo  Bosanska golgota  Lijevča polje  Karlovac  Rijeka  Trst  Zelengora  Blajburg  Odžak
Ratni zločini
(spisak osuđenih)
Jasenovac  Sajmište  Banjica  Ciglana  Jadovno  Jajinci  Topovske šupe  Stara Gradiška  Šabac  Niš  Lepoglava  Jastrebarsko