Fibrinski lepak

Fibrinski lepak
Primena FL u operaciji intraokularnog sočiva
Kombinacija
FibrinogenGlikoprotein
TrombinFaktori koagulacije
Klinički podaci
Prodajno imeArtiss, Evicel, Tisseel, others
Drugs.com
Podaci o licenci
  • US DailyMed: Evicel
Kategorija trudnoće
  • AU: B2 [1][2]
Način primeneNa telesnim površinama
Pravni status
Pravni status
  • AU: S4 (Prescription only) [1][3]
  • CA: ℞-only / Schedule D[4]
  • UK: POM (Samo na recepat) [5][6][7]
  • US: ℞-only
  • EU: Rx-only
  • ℞ (Prescription only)
Identifikatori
CAS broj9001-32-5
9002-04-4
ATC kodB02BC30 (WHO)
DrugBankDB09222
DB11571
UNIIN94833051K
6K15ABL77G

Fibrinski lepak (akronim FL) je biološko terapijsko sredstvo koje potpomaže uspostavljanje lokalne hemostaze i omogućava atraumatsko povezivanje i/ili pokrivanje (zatvaranje) oštećene tkivne površine (svojim tkivno-adhezivnim i „zaptivnim” dejstvom), što je vremenom doprinelo postizanju većeg terapijskog učinka.[8][9][10][11]

Činjenica da FL predstavlja dvokomponentni biološki sistem, sa lokalnim hemostaznim, adhezivnim, zaptivnim i drugim efektima, i da spada u terapijski agens čije se dejstvo bazira na biološkim i fiziološkim principima, dovela je do njegove široke primene u svim granama hirurgije. Fibrinski lepak koji danas ima široku primenu u savremenoj hirurškoj praksi je hemostatsko-adhezivna supstancija. S obzirom na to da se radi o produktu prirodnog, a najvećim delom i humanog porekla, on nije tkivno-toksičan, biodegradabilan je, a pojava hetero ili aloantitela po primeni FL je retka.[12]

Nazivi

Fibrinski lepak — fibrin glue — fibrin sealant — fibrin tissue adhesive — fibrin suture

Istorija

Istorijat i savremena klinička primena fibrina u kliničkoj praksi zabeležena je s početka 20.veka, kada je Bergel, 1909. godine uočio hemostatski efekat pulverizovanog fibrina.[13] Međutim ključni momenat za upotrebu fibrinske emulzije za stimulaciju zarastanja rana nastao je 1970-ih, zahvaljujući napretku transfuzioloških tehnika. Te decenije su prvo Matras i sar., 1972. godine uspešna eksperimentalna primenili krioprecipitat plazme i goveđeg trombina za bešavnu anastomozu perifernog nerva (zečiji model),[14] a zatim Kudema i Matras, 1975. godine, uspešno su klinički primenili FL za bešavnu anastomozu povređenog perifernog nerva.[15]

U proizvodnji i kliničkoj primeni FL prvo su prednjačile evropske zemlje, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama, zbog rizika virusne infekcije, industrijska proizvodnja fibrinogena iz krvne plazme zabranjena 1978. godine i prvi komercijalni preparat FL (Tisseel) registrovan od strane Food and Drug Administration (FDA) tek 1998. godine.[10]

Osnovne informacije

Fibrinski lepak nastaje iz biološki aktivne supstance – fibrina – kao krajnjeg proizvoda završne faze koagulacije krvi.160, a fibrinski koagulum ujedno predstavlja supstrat početne faze zarastanja rane.[16][17]

Sastav

Konvencionalni fibrinski lepak je, načelno, dvokomponentni proizvod komercijalno dostupan u liofilizovanom obliku ili u vidu zamrznutog rastvora:

Komponenta 1

Glavni sastojci komponente 1 su fibrinogen, koncentrovan (40–127 mg/ml, zavisno od proizvoda) iz krioprecipitata krvne plazme jednog ili više davalaca ili samog pacijenta; fibronektin (2–9 mg/ml); i faktor koagulacije XIII (10–80 U).

Komponenta 2

Druga komponenta FL sadrži trombin (4–1000 IU/ml), bovinog („prva generacija” preparata FL) ili humanog porekla (unapređena, „druga generacija”), koji se pre upotrebe rekonstituiše u rastvoru kalcijum-hlorida (40 mmol CaCl2/l).

Ostali sastojci

Pored navedenih komponenti 1 i 2,pojedini preparati FL sadrže i antifibrinolitik (bovini aprotinin [1000–3000 KIU/ml], aminokaproinska ili traneksaminska kiselina).[10]

Brzina obrazovanja fibrinskog koaguluma

Na brzinu obrazovanja fibrinskog koaguluma presudno utiče koncentracija trombina, dok su biofizička i biohemijska svojstva FL determinisana prvenstveno sadržajem fibrinogena.[18][19]

Indikacije za primenu FL

U indikacije za primenu FL u kliničkoj praksi spadaju:

Prihvaćene indikacije
  • Kontrola krvarenja (lokalni hemostatik) kao komplementarna i adjuvantna mera, posebno kod difuznog, nehirurškog krvarenja i u prisustvu urođene/stečene koagulopatije.
  • Zaptivanje tkivnih površina (tissue sealing)
  • Tkivna adhezija (tissue gluing)
Šire indikacije
  • Stimulacija zarastanja rane (FL ± trombociti)
  • Medijum za farmakološki aktivne supstance i ćelije — antibiotici (gentamicin, bacitracin/neomicin, cefazolin, vankomicin, i dr.), faktori rasta, citostatici, lidokain, heparin; endotelne, matične ćelije.
  • Supstrat za „tkivni inženjering”

Neželjeni efekti

Kao mogući neželjeni efekti nakon primene FL, koji zavise od sastava i porekla komponenti, mogu se javiti:

  • Prenos virusne infekcije (teoretski rizik, bez dokumentovanih slučajeva prenosa HIV, HBV i HCV u dosadašnjoj praksi)
  • Imunološka reakcija na bovini trombin.
  • Preosetljivost na aprotinin (tkđ. protein goveđeg porekla)
  • Neurotoksičnost traneksaminske kiseline (konvulzije)
  • Vazdušna/tromboembolija, diseminovana intravaska koagulacija (kod akcidentalne intravaskularne aplikacije)
  • Patološka lokalna reakcija tkiva (nekroza, fibroza, i dr.)

Danas, u odnosu na prvu generaciju FL druge generacije su bezbedniji (jer su bez sastojaka životinjskog porekla), a najbezbedniji su autologni FL.

Izvori

  1. ^ а б „VeraSeal”. Therapeutic Goods Administration (TGA). 12. 11. 2021. Приступљено 28. 12. 2021. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  2. ^ „Updates to the Prescribing Medicines in Pregnancy database”. Therapeutic Goods Administration (TGA). 12. 5. 2022. Приступљено 13. 5. 2022. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  3. ^ „AusPAR: Human Fibrinogen / Human Thrombin”. Therapeutic Goods Administration (TGA). 29. 6. 2022. Приступљено 17. 7. 2022. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  4. ^ „Health product highlights 2021: Annexes of products approved in 2021”. Health Canada. 3. 8. 2022. Приступљено 25. 3. 2024. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  5. ^ „TachoSil sealant matrix - Summary of Product Characteristics (SmPC)”. (emc). 31. 1. 2020. Архивирано из оригинала 10. 7. 2020. г. Приступљено 10. 7. 2020. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  6. ^ „Tisseel Ready to use Solutions for Sealant - Summary of Product Characteristics (SmPC)”. (emc). 30. 12. 2019. Приступљено 10. 7. 2020. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  7. ^ „Artiss Solutions for Sealant - Summary of Product Characteristics (SmPC)”. (emc). 29. 1. 2019. Приступљено 10. 7. 2020. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  8. ^ Stanojković Z, Balint BJ, Ignjatović D, Balint L, Ostojić G (2004). „Fibrinski lepak - kao efikasan lokalni hemostatik i adhezivni-zaptivni agens”. Anestezija reanimacija transfuzija. 32 (1-2): 69—74. CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза).
  9. ^ Albala MD (2003). „Fibrin sealants in clinical practice”. Cardiovasc Surg. 11 (1): 5—11. .
  10. ^ а б в Jackson, M. R. (2001). „Fibrin sealants in surgical practice: an overview”. Am J Surg. 182 (2): 1—7. .
  11. ^ Spotnitz WD (2014). „Fibrin sealant: The only approved hemostat, sealant, and adhesive – a laboratory and clinical perspective”. ISRN Surg. 2014: 203943. .
  12. ^ Gibble JW, Ness PM. Fibrin glue: the perfect operative sealant? Transfusion. 30  (8):  741–7.
  13. ^ 170. Bergel S. Über Wirkungen des Fibrins. Dtsch Med Wschr. 35  663–5.
  14. ^ Matras H, Dinges HP, Lassmann H, Mamoli B. Zur nahtlosen interfaszikulären Nerventransplantation im Tierexperiment. Wien Med Wschr. 122  (37):::517–23.
  15. ^ Kuderna H, Matras H. Die klinische Anwendung der Klebung von Nervenanastomosen mit Gerinnungssubstanzen bei der Rekonstruktion verletzter peripherer Nerven. Wien Klin Wschr. 87  495–8.
  16. ^ Clark, R. A. (2001). „Fibrin and wound healing”. Ann N Y Acad Sci. 936: 355—67. .
  17. ^ Laurens N, Koolwijk P, de Maat MP (2006). „J Fibrin structure and wound healing”. Thromb Haemost. 4 (5): 932—9. CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза)
  18. ^ Wozniak, G. (2003). „Fibrin sealants in supporting surgical techniques: the importance of individual components”. Cardiovasc Surg. 11 (1): 17—21. .
  19. ^ Buchta C, Hedrich HC, Macher M, Höcker P, Redl H. Biochemical characterization of autologous fibrin sealants produced by CryoSeal and Vivostat in comparison to the homologous fibrin sealant product Tissucol/Tisseel. Biomaterials. 26  (31):  6233–41.

Literatura

  • Monika Barthels, Mario von Depka: Das Gerinnungskompendium. Schnellorientierung, Befundinterpretation, klinische Konsequenzen. Thieme, Stuttgart u. a. 2002. ISBN 3-13-131751-5..
  • G. Dickneite, H. J. Metzner, M. Kroez, B. Hein, U. Nicolay: The importance of factor XIII as a component of fibrin sealants. In: Journal of Surgical Research. 107, 2, Oct. 2002, S. 186–195.

Spoljašnje veze

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).
Fibrinski lepak na srodnim projektima Vikipedije:
Podaci na Vikipodacima