Joanikije II Carigradski

Joanikije II
vaseljenski patrijarh Carigrada
CrkvaVaseljenska patrijaršija
PrethodnikPartenije II
Partenije II
Pajsije I
Pajsije I
NasljednikPartenije II
Kiril III
Kiril III
Partenije III
Lični detalji
Smrt1659 ili 1660

Joanikije II od Lindosa (grčki: Ιωαννίκιος Β΄ ο Λίνδιος; ? - 1659/1660) bio je grčki pravoslavni svećenik, koji je u periodu od 1648. do 1656. u četiri navrata služio kao vaseljenski patrijarh Carigrada.

Život

Joanikije je bio rodom iz mjesta Lindos na otoku Rodos. Godine 1624. ga je patrijarh Kiril Lukaris imenovao mitropolitom Ganosa i Kore, a 1636. je postao mitropolitom Herakleje. Političkim pokroviteljem mu je postao moldavski knez Vasile Lupu, te je 16. novembra 1646. prvi put izabran za patrijarha[1].

Joanikije je patrijarhom postao u 17. vijeku, koji je u Patrijaršiji obilježila izuzetna nestabilnost izazvana razmiricama unutar grčke zajednice u Carigradu [2], ali i sukobom katolika i protestanata u Evropi koji je preko ambasadora suparničkih zapadnih država uticao i na osmanski dvor. Običaj da se prilikom svakog imenovanja plaća poseban danak sultanu je poticao česte smjene, te je Joanikije bio među patrijarsima koji su iz financijskih razloga svrgavani i ponovno izabirani. Joanikije je prvi put bio svrgnut 28. oktobra 1648. godine, a potom ponovno ustoličen u junu 1651. godine; ponovno je svrgnut u junu 1652, godine, da bi ponovno stolovao od aprila 1653. do marta 1654. Godine 1654. je nakon svrgavanja neko vrijeme proveo u zatvoru pod optužbom da je namjerno akumulirao dugove za Osmansku Portu[3]. Konačno je za patrijarha postavljen u martu 1655. a smijenjen u julu 1656.

Joanikije je podršku tražio među katoličkim vladarima, što je uključivalo kako rimsko-njemačkog (austrijskog) cara Ferdinanda III, tako i Svetu Stolicu. Potonjoj je izašao u susret, dozvolivši katoličkim misijama djelatnost na obalama Crnog mora i Cikladima. Zahtjev da službeno prihvati katolički simbol vjere, koji je bila Propaganda fide je odbio, navodeći delikatnost svog položaja.[1]

Nakon silaska s mjesta patrijarha je imenovan za episkopa Kee i Termije, gdje je ostao do smrti 1659. ili 1660.[4]

Izvori

  1. 1,0 1,1 R. Aubert (2000). „Joannikios II”. Dictionnaire d'histoire et de géographie ecclésiastiques. 27. Paris: Letouzey et Ané. 1379-80. ISBN 2-7063-0210-0. 
  2. Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity : a study of the Patriarchate of Constantinople from the eve of the Turkish conquest to the Greek War of Independence. Cambridge University Press. str. 201. ISBN 978-0-521-31310-0. 
  3. Βιβλιοπαρουσίαση: Π. Γεωργαντζή: «Η Εκκλησία κατά το 1821»
  4. Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 39. ISBN 978-1-4344-5876-6. 
  • p
  • r
  • u
Episkopi Bizanta i Patrijarsi Carigrada
Episkopi Bizant
(do 330)
Sveti Andrija  Stahije  Onisim  Polikarp I  Plutarh  Sedekion  Diogen  Elevterije  Feliks  Polikarp II  Atenodor  Evazije  Lavrentije  Alipije  Pertinaks  Olimpijan  Marko I  Filadelf  Kirijak I  Kastin  Eugenije I  Tit  Dometije  Rufin  Prob  Metrofan  Aleksandar
Arhiepiskopi Konstantinopola
(330–451)
Aleksandar  Pavle I  Euzebije  Makedonije I  Eudoksije  Evagrije  Demofil  Maksim I  Grigorije I  Nektarije  Jovan I Hriuostom  Arsakije  Atik  Sisinije I  Nestorije  Maksimijan  Prokle  Flavijan  Anatolije
Patrijarsi Carigrada
Vizantijski period (451–1453)
Anatolije  Genadije I  Akakije  Fravita  Eufemije  Makedonije II  Timotije I  Jovan II  Epifanije  Antim I  Mena  Evhtihije  Jovan III  Jovan IV  Kirijak II  Toma I  Sergej I  Pir  Pavle II  Petar  Toma II  Jovan V  Konstantin I  Teodor I  Georgije I  Pavle III  Kalinik I  Kir  Jovan VI  German I  Anastazije  Konstantin II  Nikita I  Pavle IV  Tarasije  Nikifor I  Teodot I  Antonije I  Jovan VII  Metodije I  Ignjatije  Fotije I  Stefan I  Antonije II  Nikola I  Eufimije I  Stefan II  Trifun  Teofilakt  Polievkt  Vasilije I  Antonije III  Nikola II  Sisinije II  Sergej II  Eustahije  Aleksije  Mihajlo I  Konstantin III  Jovan VIII  Kozma I  Evstratije  Nikola III  Jovan IX  Lav  Mihajlo II  Kozma II  Nikola IV  Teodot II  Neofit I  Konstantin IV  Luka  Mihajlo III  Kariton  Teodisije I  Vasilije II  Nikita II  Leontije  Dositej  Georgije II  Jovan X  Mihajlo IV  Teodor II  Maksim II  Μanuel I  German II  Metodije II  Manuel II  Arsenije  Nikifor II  German III  Josif I  Jovan XI  Grigorije II  Atanasije I  Jovan XII  Nefon I  Jovan XIII  Gerasim I  Isak  Jovan XIV  Isidor I  Kalist I  Filotej  Makarije  Nil  Antonije IV  Kalist II  Matej I  Eufimije II  Josif II  Mitrofan II  Grigorije III  Atanasije II
Patrijarsi Carigrada
Otomanski period (1453–1923)
Genadije II  Isidor II  Sofronije I  Joasaf I  Marko II  Simeon  Dionisije I  Rafael I  Maksim III  Nefon II  Maksim IV  Joakim I  Pahomije I  Teolept I  Jeremija I  Joanikije I  Dionisije II  Joasaf II  Mitrofan III  Jeremija II  Pahomije II  Teolept II  Matej II  Gavrilo I  Teofan I  Meletije I  Neofit II  Rafael II  Kiril I  Timotije II  Grigorije IV  Antim II  Kiril II  Atanasije III  Neofit III  Partenije I  Partenije II  Joanikije II  Kiril III  Pajsije I  Partenije III  Gavrilo II  Partenije IV  Dionisije III  Kliment  Metodije III  Dionisije IV  Gerasim II  Atanasije IV  Jakov  Kalinik II  Neofit IV  Gavrilo III  Neofit V  Kiprijan  Atanasije V  Kiril IV  Kozma III  Jeremija III  Kalinik III  Pajsije II  Serafim I  Neofit VI  Kiril V  Kalinik IV (III)  Serafim II  Joanikije III  Samjuel  Meletije II  Teodisije II  Sofronije II  Gavrilo IV  Prokopije  Neofit VII  Gerasim III  Georgije V  Kalinik V (IV)  Jeremija IV  Kiril VI  Evgenije II  Antim III  Krisant  Agatangel  Konstantije I  Konstantije II  Georgije VI  Antim IV  Antim V  German IV  Meletije III  Antim VI  Kiril VII  Joakim II  Sofronije III  Joakim III  Joakim IV  Dionisije V  Neofit VIII  Antim VII  Konstantin V  German V  Meletije IV
Patrijarsi Carigrada
Moderni period (od 1923)
Georgije VII  Konstantin VI  Vasilije III  Fotije II  Venuijamin  Maksim V  Atenagora  Dimitrije  Vartolomej
u egzilu u Nikeji ponekad se ne ubraja u partrijarhe