Borivoje Mirković
Borivoje Mirković | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Nadimak | Bora | ||
Datum rođenja | 10. septembar 1884. [1] | ||
Mesto rođenja | Valjevo (Kraljevina Srbija) | ||
Datum smrti | 21. august 1969. [1] | ||
Mesto smrti | London (Ujedinjeno Kraljevstvo) | ||
Vojska | Srpska vojska Jugoslovenska vojska Jugoslovenska vojska van otadžbine | ||
Najviši čin | brigadni general | ||
Godine služenja | Jugoslovensko kraljevsko ratno vazduhoplovstvo | ||
Bitke i ratovi | Prvi balkanski rat Drugi balkanski rat Prvi svjetski rat Drugi svjetski rat | ||
Nagrade | Karađorđeva zvezda [1] |
Borivoje Mirković (Valjevo, 10. septembar 1884. - London, 21. august 1969.) bio je brigadni general, načelnik štaba i zamjenik komandanta Jugoslovenskog kraljevskog ratnog vazduhoplovstva. On je bio glavni organizator puča 27. marta 1941. izvršenog uz britansku pomoć, kojim je srušena vlada kneza namjesnika Pavla Karađorđevića. [1]
Biografija
Nižu vojnu akademiju završio je 1911. i postao artiljerijski podporučnik. Sudjelovao je u balkanskim ratovima (1912. - 1913.) kao artiljerijski vodnik Dunavskog artiljerijskog puka. Za Prvog svjetskog rata nakon povlačanje Srpske vojske na Krf, poslan je u Francusku u Chartres i Le Havre na pilotsku obuku, nakon tog je sudjelovao u proboju Solunskog fronta kao pilot u srpsko-francuskoj eskadrili. [1]
Od 1928. je komandant 4. vazduhoplovnog puka, a od 1930. Prve vazduhoplovne brigade. Od 1939. radi u komandi kao načelnik štaba i zamjenik komandanta, a nakon puča kao komandant vazduhoplopstva Jugoslovenske vojske. Tokom kratkotrajnog aprilskog rata organizirao je evakuaciju nove vlade Dušana Simovića i maloljetnog kralja Petra Karađorđevića, posljednji je poletio sa pretrpanim avionom 14. aprila 1941. u kojem je bilo 8 sanduka zlata. Avion je srušila grčka protuavionska artiljerija, prilikom prinudnog slijetanja polomio si je obje noge. [1]
Preko Grčke odlazi u Egipat gdje radi i nadalje kao komandant vazduhoplovstva (zapravo male eskadrile prebjeglih pilota), sve do 16. februara 1942. kad je smjenjen zbog podrške Dušanu Simoviću. Nakon smjene proživio je neko vrijeme u Ugandi, po svršetku Drugog svjetskog rata prmljen je kao oficir u RAF-a, u kojem je dočekao penziju - 1948. Ostatak života proveo je Londonu gdje je i umro - 1969. [1]
Bilo je puno glasina da je dobio dobre novce da izvede puč, ali je on to do kraja svog života - odlučno demantirao, a kao razlog navodio je idealističke ideale - želju da spasi svoju državu i narode Jugoslavije.
Izvori
Vanjske veze
- Боривоје Мирковић Arhivirano 2013-12-03 na Wayback Machine-u (sh)