Batrahomiomahija
Batrahomiomahija (grčki: Βατραχομυομαχία) ili Boj žaba i miševa (βάτραχος = žaba, μῦς = miš, μάχη = bitka) jeste kratka starogrčka podrugljiva pesma od 303 heksametarska stiha. Pisana je u stilu homerskog epa, i premda je u antici ponekad i bila pripisivana Homeru, tačno vreme njenog nastanka teško je utvrditi, pa se pretpostavke kreću u rasponu od 5. veka pne.[1] do aleksandrijskog razdoblja.[2] Prema Plutarhu[3] i Sudi,[4] pesmu je napisao Pigret iz Halikarnasa, brat (ili sin) Artemizije, karijske kraljice i saveznice Kserksa I. No neki moderni filolozi pesmu su pripisivali nepoznatom autoru iz doba Aleksandra Velikog.[5]
Radnja
Zaplet pesme poznat je iz jedne Ezopove basne: miša Psiharpaga (Ψιχάρπαξ = Mrvokradica) pozove žabac Fizignat (Φυσίγναθος = Obrazonaduvenko), sin Pelejev, da ga uzjaše na leđima i tako poseti njegovo močvarno kraljevstvo. No kad je iznenada ugledao vodenu zmiju, žabac poskoči i slučajno zbaci s leđa miša, koji se tako utopi. Taj je događaj video drugi miš te usledi jednodnevni boj homerskih dimenzija između miševa i žaba, u kome izgleda da pobeđuju miševi. Na Ateninu molbu interveniše Zevs; pošto nije uspeo s munjama, šalje rakove da prekinu sukob.
Svečani uvod, skupština bogova i njihova intervencija, stil i epski patos daju pesmi karakter parodije junačkog speva.[6]
Uticaj
Batrahomiomahija je još od antike predstavljala izvor inspiracije i podražavanja: u vizantijskoj književnosti, na primer, taj je ep parodirao Teodor Prodrom. U moderno doba podražavali su je Teofilo Folengo, koji je napisao Moskeidu (= "Ep o komarcima"), i Lope de Vega, autor jedne Mačkomahije. Svojim duhom uticala je na tragikomičnu poemu Aleksandra Popea Silovana kovrča (The Rape of the Lock), kao i na Silovanu kantu (La secchia rapita) Alessandra Tassonija.
Povezano
Reference
- ↑ M. C. Howatson, The Oxford Companion to Classical Literature, 1997, s.v. Batrachomyomachia, str. 86.
- ↑ Milivoj Sironić, Damir Salopek, "Grčka književnost", Povijest svjetske književnosti, Zagreb, 1977, str. 34.
- ↑ Plutarh, De Herodoti malignitate, 43, ili Moralia, 873f.
- ↑ Suda, s.v. Πίγρης.[mrtav link]
- ↑ Arthur Ludwich (Hrsg.): Die homerische Batrachomachia[!] des Karers Pigres nebst Scholien und Paraphrase, 1896.
- ↑ Milivoj Sironić, Damir Salopek, loc. cit.
Vanjske veze
- Βατραχομυομαχία – Grčki original
- Archive.org - Homer's Batrachomyomachia: hymns and epigrams, translated by George Chapman – Engleski prevod